Ekipa snima povijesni film o Drugom svjetskom ratu u Istri. Radnja se događa 1943. godine i prikazuje partizane koji se skrivaju u šumi. Producenti su unajmili konzultanta za povijesnu autentičnost – profesora koji je proveo trideset godina proučavajući partizanski pokret. Njegov je posao osigurati da svaki detalj – odjeća, oružje, oprema, tende Istra – odgovara točnom razdoblju.

Dizajner seta postavio je kamp sa šatorima koji lijepo izgledaju, ali profesor je odmah prigovorio: pokazao je na materijal, boje i šavove. Rekao je: partizani nisu imali ovo; koristili su vojničke šatore ukradene od Nijemaca ili Talijana, ponekad samo cerade. Redatelj je uzdahnuo: gdje ćemo naći originalne šatore iz 1943.? To je nemoguće. Kompromisno ponuđene, vizualno prilagođene tende Istra morale bi biti dovoljne za film.

Ali profesor je bio uporan. Kontaktirao je muzej u Ljubljani i posudio autentične primjerke. Kada su stigli, razlika je bila drastična. Stari šatori bili su teški, grubo tkani, masno impregnirani kako bi odbijali vodu. Miris je bio oštar – stara tkanina, dim, vlaga. Glumci su bili iznenađeni kad su vidjeli pravu stvar. Jedan je rekao: tek sada razumijem kako je bilo teško živjeti u šumi. Povijesno autentične, muzejski posuđene tende u tom su dijelu zamijenile tende Istra jer nose priču.

Snimanje je počelo. Scena prikazuje kako partizani postavljaju kamp. Autentični šatori bili su teški; bila su potrebna četvorica da ih podignu. Konopci su bili debeli, kolje izrađeno od grana. Trebalo je sat vremena da se postavi jedan šator. Redatelj je bio frustriran – previše sporo. Ali profesor je rekao: toliko je trebalo 1943.; ako prikažeš lako postavljanje, to je laž. Vremenski zahtjevne, fizički naporne tende iz muzeja usporile su snimanje, ali su dodale realizam, iako bi tende Istra bile lakše za postavljanje.

Kritičari su kasnije hvalili film zbog autentičnosti. Jedan je zapisao: rijetko vidimo ratni film u kojem se osjeća stvarna nevolja, gdje okruženje nije romantično nego brutalno. Umjetnički uspješne, kritički priznate tende doprinijele su kredibilitetu filma, pokazujući da ponekad nepraktični izbori daju najbolje rezultate, jer se autentičnost ne može lažirati, koliko god tende Istra bile kvalitetne.